Jeremija 44
1. Reè koja dodje Jeremiji za sve Judinajce koji ivljahu u zemlji misirskoj, koji ivljahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreæi:
2. Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Vi videste sve zlo to navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da ivi u njima,
3. Za zloæu njihovu koju èinie da bi me gnevili hodeæi da kade i slue drugim bogovima, kojih ne znae ni oni ni vi ni oci vai.
4. I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreæi: Ne èinite taj gad na koji mrzim.
5. Ali ne posluae niti prignue uha svog da se vrate od zloæe svoje, da ne kade drugim bogovima.
6. Zato se izli jarost moja i gnev moj, i razgore se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, te postae razvaline i pusto, kao to se vidi danas.
7. A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zato sami sebi èinite tako veliko zlo da istrebite iz Judina ljude i ene, decu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka,
8. Gneveæi me delima ruku svojih, kadeæi drugim bogovima u zemlji misirskoj, u koju dodjoste da se stanite da biste se istrebili i postali kletva i rug u svih naroda na zemlji.
9. Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinih i zla ena njihovih, i svoja zla i zla ena svojih, koja èinie u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalimskim?
10. Ne pokorie se do danas niti se pobojae, niti hodie po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vae.
11. Za to ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja æu vam obratiti lice svoje na zlo, da istrebim sve Judinajce.
12. I uzeæu ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju misirsku da se onde stani, i izginuæe svi; u zemlji æe misirskoj pasti i izginuti od maèa i od gladi, malo i veliko, izginuæe od maèa i od gladi, i biæe uklin i èudo i prokletstvo i rug.
13. I pohodiæu one koji nastavaju u zemlji misirskoj, kao to sam pohodio Jerusalim, maèem, gladju i pomorom;
14. I nijedan od ostatka Judinog, to otidoe u zemlju misirsku da se onde stane, neæe uteæi niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se ele vratiti da se nasele; jer se neæe vratiti, osim koji pobegnu.
15. Tada odgovorie Jeremiji svi ljudi koji znahu da ene njihove kade drugim bogovima, i sve ene, kojih stajae onde velik zbor, i sav narod to ivljae u zemlji misirskoj, u Patrosu, govoreæi:
16. ta nam kaza u ime Gospodnje, neæemo te posluati;
17. Nego æemo èiniti sve to je izalo iz naih usta kadeæi carici nebeskoj i lijuæi joj nalive, kao to smo èinili mi i oci nai, carevi nai i knezovi nai po gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, jer bejasmo siti hleba i bee nam dobro i zlo ne vidjasmo.
18. A od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i liti joj nalive, nita nemamo i ginemo od maèa i od gladi.
19. I kad kadimo carici nebeskoj i lijemo joj nalive, eda li joj bez glavara svojih peèemo kolaèe slueæi joj i lijemo joj nalive?
20. Tada reèe Jeremija svemu narodu, ljudima i enama, i svemu narodu, koji mu onako odgovorie, govoreæi:
21. Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim vi i oci vai, carevi vai i knezovi vai i narod zemaljski? I ne dodje li Mu u srce?
22. I ne moe Gospod vie podnositi zloæu dela vaih i gadove koje èiniste, te zemlja vaa posta pusto i èudo i prokletstvo, da niko na ivi u njoj, kako se vidi danas.
23. Zato to kadiste i to greiste Gospodu i ne sluaste glas Gospodnji, i po zakonu Njegovom i uredbama Njegovim i svedoèanstvima Njegovim ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.
24. Jo reèe Jeremija svemu narodu i svim enama: Èujte reè Gospodnju, svi Judinajci, koji ste u zemlji misirskoj.
25. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, govoreæi: vi i ene vae rekoste ustima svojim i rukama svojim izvriste govoreæi: Izvravaæemo zavete svoje to zavetovasmo kadeæi carici nebeskoj i lijuæi joj nalive. Doista, ispuniste zavete svoje i izvriste.
26. Zato èujte Judinajci reè Gospodnju, svi Judinajci koji stanujete u zemlji misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neæe vie izricati ustima ni jednog Judinajca u svoj zemlji misirskoj da bi rekao: tako da je iv Gospod Gospod!
27. Evo, ja æu paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judinajci koji su u zemlji misirskoj, svi æe ginuti od maèa i od gladi, dokle ih ne bude ni jednog.
28. A koji uteku od maèa, vratiæe se iz zemlje misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, to otidoe u zemlju misirsku da se onde nastane, poznaæe èija æe se reè navriti, moja ili njihova.
29. A ovo da vam je znak, govori Gospod, da æu vas pohoditi na tom mestu da znate da æe se doista ispuniti reèi moje vama na zlo;
30. Ovako veli Gospod: Evo, ja æu dati Faraona Vafrija, cara misirskog, u ruke neprijateljima njegovim i u ruke onim koji trae duu njegovu, kao to sam dao Sedekiju cara Judinog u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom, neprijatelju njegovom i koji traae duu njegovu.