Joel 1
1. Reè Gospodnja koja dodje Joilu sinu Fatuilovom.
2. Èujte, starci; sluajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako ta bilo za vaeg vremena ili za vremena vaih otaca?
3. Pripovedajte to sinovima svojim, i sinovi vai svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjem kolenu.
4. ta osta iza gusenice izjede skakavac, i ta osta iza skakavca izjede hrut, i ta osta iza hruta izjede crv.
5. Otreznite se, pijanice, i plaèite; i ridajte svi koji pijete vino, za novim vinom, jer se ote iz usta vaih.
6. Jer dodje na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice.
7. Potre vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvim ih oguli i pobaca, te im se grane bele.
8. Ridaj kao mladica opasana kostreæu za muem mladosti svoje.
9. Nesta dara i naliva iz doma Gospodnjeg; tue svetenici, sluge Gospodnje.
10. Opuste polje, tui zemlja; jer je potrveno ito, usahlo vino, nestalo ulja.
11. Stidite se ratari, ridajte vinogradari, penice radi i jeèma radi, jer propade etva na njivi;
12. Loza posahnu i smokva uvenu; ipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnue, jer nesta radosti izmedju sinova ljudskih.
13. Opaite se i plaèite svetenici; ridajte koji sluite oltaru, dodjite, noæujte u kostreti, sluge Boga mog; jer se unosi u dom Boga vaeg dar i naliv.
14. Naredite post, oglasite praznik, skupite stareine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svog, i vapite ka Gospodu:
15. Jaoh dana! Jer je blizu dan Gospodnji, i doæi æe kao pogibao od Svemoguæeg.
16. Nije li nestalo hrane ispred oèiju naih, radosti i veselja iz doma Boga naeg?
17. Seme istruhnu pod grudama svojim, puste su itnice, razvaljene spreme, jer posahnu ito.
18. Kako uzdie stoka! Kako su se smela goveda! Jer nemaju pae; i ovce ginu.
19. K Tebi, Gospode, vièem, jer oganj saee pae u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
20. I zverje poljsko pogleda za tobom, jer usahnue potoci vodeni i oganj saee pae u pustinji.