Knjiga Postanka 6
1. A kad se ljudi poèee mnoiti na zemlji, i kæeri im se narodie.
2. Videæi sinovi Boji kæeri èoveèije kako su lepe uzimae ih za ene koje htee.
3. A Gospod reèe: Neæe se duh moj do veka preti s ljudima, jer su telo; neka im jo sto dvadeset godina.
4. A bee tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Boji sastajahu sa kæerima èoveèijim, pa im one radjahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu.
5. I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihovog svagda samo zle,
6. Pokaja se Gospod to je stvorio èoveka na zemlji, i bi mu ao u srcu.
7. I reèe Gospod: Hoæu da istrebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èoveka do stoke i do sitne ivotinje i do ptica nebeskih; jer se kajem to sam ih stvorio.
8. Ali Noje nadje milost pred Gospodom.
9. Ovo su dogadjaji Nojevi: Noje bee èovek pravedan i bezazlen svog veka; po volji Bojoj svagda ivljae Noje.
10. I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.
11. A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.
12. I pogleda Bog na zemlju, a ona bee pokvarena; jer svako telo pokvari put svoj na zemlji.
13. I reèe Bog Noju: Kraj svakom telu dodje preda me, jer napunie zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom.
14. Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.
15. I naèini ga ovako; u duinu neka bude trista lakata, u irinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;
16. Pusti dosta svetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi.
17. Jer evo pustiæu potop na zemlju da istrebim svako telo u kome ima iva dua pod nebom; ta je god na zemlji sve æe izginuti.
18. Ali æu s tobom uèiniti zavet svoj: i uæi æe u kovèeg ti i sinovi tvoji i ena tvoja i ene sinova tvojih s tobom.
19. I od svega ivog, od svakog tela, uzeæe u kovèeg po dvoje, da saèuva u ivotu sa sobom, a muko i ensko neka bude.
20. Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njenim, i od svega to se mièe na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka udje s tobom, da ih saèuva u ivotu.
21. I uzmi sa sobom svega to se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.
22. I Noje uèini, kako mu zapovedi Bog, sve onako uèini.