Knjiga Postanka 3
1. Ali zmija bee lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe eni: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?
2. A ena reèe zmiji: Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu;
3. Samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
4. A zmija reèe eni: Neæete vi umreti;
5. Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati ta je dobro ta li zlo.
6. I ena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i muu svom, te i on okusi.
7. Tada im se otvorie oèi, i videe da su goli; pa spletoe liæa smokovog i naèinie sebi pregaèe.
8. I zaèue glas Gospoda Boga, koji idjae po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i ena mu ispred Gospoda Boga medju drveta u vrtu.
9. A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: Gde si?
10. A on reèe: Èuh glas Tvoj u vrtu, pa se poplaih, jer sam go, te se sakrih.
11. A Bog reèe: Ko ti kaza da si go? Da nisi jeo s onog drveta to sam ti zabranio da ne jede s njega?
12. A Adam reèe: ena koju si udruio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
13. A Gospod Bog reèe eni: Zato si to uèinila? A ena odgovori: Zmija me prevari, te jedoh.
14. Tada reèe Gospod Bog zmiji: Kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako ivinèe i mimo sve zveri poljske; na trbuhu da se vuèe i prah da jede do svog veka.
15. I jo meæem neprijateljstvo izmedju tebe i ene i izmedju semena tvog i semena njenog; ono æe ti na glavu stajati a ti æe ga u petu ujedati.
16. A eni reèe: Tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudni, s mukama æe decu radjati, i volja æe tvoja stajati pod vlaæu mua tvog, i on æe ti biti gospodar.
17. Pa onda reèe Adamu: to si posluao enu i okusio s drveta s kog sam ti zabranio rekavi da ne jede s njega, zemlja da je prokleta s tebe, s mukom æe se od nje hraniti do svog veka;
18. Trnje i korov æe ti radjati, a ti æe jesti zelje poljsko;
19. Sa znojem lica svog jeæe hleb, dokle se ne vrati u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æe se vratiti.
20. I Adam nadede eni svojoj ime Jeva, zato to je ona mati svima ivima.
21. I naèini Gospod Bog Adamu i eni njegovoj haljine od koe, i obuèe ih u njih.
22. I reèe Gospod Bog: Eto, èovek posta kao jedan od nas znajuæi ta je dobro ta li zlo; ali sada da ne prui ruku svoju i uzbere i s drveta od ivota, i okusi, te do veka ivi.
23. I Gospod Bog izagna ga iz vrta edemskog da radi zemlju, od koje bi uzet;
24. I izagnav èoveka postavi pred vrtom edemskim heruvima s plamenim maèem, koji se vijae i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od ivota.