Knjiga Postanka 41
1. A posle dve godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj reci.
2. I gle, iz reke izadje sedam krava lepih i debelih, i stadoe pasti po obali.
3. I gle, iza njih izadje iz reke sedam drugih krava, runih i mravih, i stadoe pored onih krava na obali.
4. I ove krave rune i mrave pojedoe onih sedam krava lepih i debelih. U tom se probudi Faraon.
5. Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;
6. A iza njih isklija sedam klasova malih i turih;
7. Pa ovi klasovi mali pojedoe onih sedam velikih i jedrih. U tom se probudi Faraon i vide da je san.
8. I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslavi sazva sve gatare misirske i sve mudrace, i pripovedi im ta je snio; ali niko ne moe kazati Faraonu ta znaèi.
9. Tada progovori stareina nad peharnicima Faraonu i reèe: Danas se opomenuh greha svog.
10. Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovednika straarskog mene i stareinu nad hlebarima,
11. Usnismo jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svog usnismo.
12. A onde bee s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovednika straarskog, i mi mu pripovedismo sne, a on nam kaza ta èiji san znaèi.
13. I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u slubu, a onog obesi.
14. Tada Faraon posla po Josifa, i bre ga izvedoe iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izadje pred Faraona.
15. A Faraon reèe Josifu: Usnih san, pa mi niko ne ume da kae ta znaèi; a za tebe èujem da ume kazivati sne.
16. A Josif odgovori Faraonu i reèe: To nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu.
17. I reèe Faraon Josifu: Usnih, a ja stojim kraj reke na obali.
18. I gle, iz reke izadje sedam krava debelih i lepih, te stadoe pasti po obali.
19. I gle, iza njih izadje sedam drugih krava rdjavih, i vrlo runih i mravih, kakvih nisam video u celoj zemlji misirskoj.
20. I ove krave mrave i rune pojedoe onih sedam debelih,
21. I kad im bie u trbuhu, ne poznavae se da su im u trbuhu, nego opet behu onako rune kao pre. U tom se probudih.
22. Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednog stabla jedrih i lepih;
23. A iza njih isklija sedam malih, tankih i turih.
24. I ovi tanki klasovi prodree onih sedam lepih. I ovo pripovedih gatarima, ali mi ni jedan ne zna kazati ta znaèi.
25. A Josif reèe Faraonu: Oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu ta je naumio.
26. Sedam lepih krava jesu sedam godina, i sedam lepih klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka.
27. A sedam krava mravih i runih, to izadjoe iza onih, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnih i turih biæe sedam godina gladnih.
28. To je to rekoh Faraonu: Bog kae Faraonu ta je naumio.
29. Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnih svoj zemlji misirskoj.
30. A iza njih nastaæe sedam gladnih godina, gde æe se zaboraviti sve obilje u zemlji misirskoj, jer æe glad satrti zemlju,
31. Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika.
32. A to je dva puta uzastopce Faraon snio, to je zato to je zacelo Bog tako naumio, i na skoro æe to uèiniti Bog.
33. Nego sada neka potrai Faraon èoveka mudrog i razumnog, pa neka ga postavi nad zemljom misirskom.
34. I neka gleda Faraon da postavi stareine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji misirskoj za sedam rodnih godina;
35. Neka skupljaju od svakog ita za rodnih godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakog ita u sve gradove, i neka èuvaju,
36. Da se nadje hrane zemlji za sedam godina gladnih, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.
37. I ovo se uèini dobro Faraonu i svim slugama njegovim.
38. I reèe Faraon slugama svojim: Moemo li naæi èoveka kakav je ovaj, u kome bi duh bio Boji?
39. Pa reèe Faraon Josifu: Kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudrog i razumnog kao to si ti.
40. Ti æe biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovim prestolom biti veæi od tebe.
41. I jo reèe Faraon Josifu: Evo, postavljam te nad svom zemljom misirskom.
42. I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankog platna, i obesi mu zlatnu veriicu o vratu,
43. I posadi ga na kola koja behu druga za njegovim, i zapovedi da pred njim vièu: Klanjajte se! I da ga je postavio nad svom zemljom misirskom.
44. I jo reèe Faraon Josifu: Ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji misirskoj.
45. I dade Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oeni ga Asenetom kæerju Potifere svetenika onskog. I podje Josif po zemlji misirskoj.
46. A bee Josifu trideset godina kad izadje pred Faraona cara misirskog. I otiavi od Faraona obidje svu zemlju misirsku.
47. I za sedam rodnih godina rodi zemlja svata izobila.
48. I stade Josif kupiti za tih sedam godina svakog ita to bee po zemlji misirskoj, i snositi ito u gradove; u svaki grad snoae ito s njiva koje behu oko njega.
49. Tako nakupi Josif ita vrlo mnogo koliko je peska morskog, tako da ga presta meriti, jer mu ne bee broja.
50. I dokle jo ne nasta gladna godina, rodie se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere svetenika onskog.
51. I prvencu nadede Josif ime Manasija, govoreæi: Jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svog.
52. A drugom nadede ime Jefrem, govoreæi: Jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.
53. Ali prodje sedam godina rodnih u zemlji misirskoj;
54. I nasta sedam godina gladnih, kao to je Josif napred kazao. I bee glad po svim zemljama, a po svoj zemlji misirskoj bee hleba.
55. Ali najposle nasta glad i po svoj zemlji misirskoj, i narod povika k Faraonu za hleb; a Faraon reèe svima Misircima: Idite k Josifu, pa ta vam on kae ono èinite.
56. I kad glad bee po svoj zemlji, otvori Josif sve itnice, i prodavae Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji misirskoj.
57. I iz svih zemalja dolaahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta glad u svakoj zemlji.