Knjiga Postanka 43
1. Ali glad bee vrlo velika u onoj zemlji.
2. Pa kad pojedoe ito koje behu doneli iz Misira, reèe im otac: Idite opet, i kupite nam malo hrane.
3. A Juda mu progovori i reèe: Tvrdo nam se zarekao onaj èovek govoreæi: Neæete videti lice moje, ako ne bude s vama brat va.
4. Ako æe pustiti s nama brata naeg, iæi æemo i kupiæemo ti hrane.
5. Ako li neæe pustiti, neæemo iæi, jer nam je rekao onaj èovek: Neæete videti lice moje, ako ne bude s vama brat va.
6. A Izrailj reèe: to mi to zlo uèiniste i kazaste èoveku da imate jo jednog brata?
7. A oni rekoe: Èovek je potanko raspitivao za nas i za rod na govoreæi: Je li vam jote iv otac? Imate li jo braæe? A mi mu odgovorismo kako nas pitae. Jesmo li mogli kako znati da æe kazati: Dovedite brata svog?
8. I reèe Juda Izrailju ocu svom: Pusti dete sa mnom, pa æemo se podignuti i otiæi, da ostanemo ivi i ne pomremo i mi i ti i naa deca.
9. Ja ti se jamèim za nj, iz moje ga ruke iti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv do veka.
10. Da nismo toliko oklevali, do sada bismo se dva puta vratili.
11. Onda reèe Izrailj otac njihov: Kad je tako, uèinite ovo: uzmite ta najlepe ima u ovoj zemlji u svoje vreæe, i ponesite èoveku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisavog korenja i smirne, urme i badema.
12. A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce to behu ozgo u vreæama vaim i odnesite natrag, moe biti da je pogreka.
13. I uzmite brata svog, pa ustanite i idite opet k onom èoveku.
14. A Bog Svemoguæi da vam da da nadjete milost u onog èoveka, da vam pusti brata vaeg drugog i Venijamina; ako li ostanem bez dece, nek ostanem bez dece.
15. Tada uzevi dare i novaca dvojinom, uzevi i Venijamina, podigoe se i otidoe u Misir, i izadjoe pred Josifa.
16. A Josif kad vide s njima Venijamina, reèe èoveku koji upravljae kuæom njegovom: Odvedi ove ljude u kuæu, pa nakolji mesa i zgotovi, jer æe u podne sa mnom jesti ovi ljudi.
17. I uèini èovek kako Josif reèe, i uvede ljude u kuæu Josifovu.
18. A oni se bojahu kad ih èovek vodjae u kuæu Josifovu, i rekoe: Za novce koji pre behu metnuti u vreæe nae vodi nas, dokle smisli kako æe nas okriviti, da nas zarobi i uzme nae magarce.
19. Pa pristupivi k èoveku koji upravljae kuæom Josifovom, progovorie mu na vratima kuænim,
20. I rekoe: Èuj, gospodaru; doli smo bili i pre, i kupismo hrane;
21. Pa kad dodjosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreæe, a to novci svakog nas behu ozgo u vreæi njegovoj, novci nai na meru; i evo smo ih doneli natrag;
22. A druge smo novce doneli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce nae u vreæe.
23. A on im reèe: Budite mirni, ne bojte se; Bog va i Bog oca vaeg metnuo je blago u vreæe vae; novci su vai bili u mene. I izvede im Simeuna.
24. I uvede ih èovek u kuæu Josifovu, i donese im vode te oprae noge, i magarcima njihovim poloi.
25. I pripravie dar èekajuæi dokle dodje Josif u podne, jer èue da æe oni onde jesti.
26. I kad Josif dodje kuæi, iznesoe mu dar koji imahu kod sebe, i poklonie mu se do zemlje.
27. A on ih zapita kako su, i reèe: Kako je otac va stari, za koga mi govoriste? Je li jote iv?
28. A oni rekoe: Dobro je sluga tvoj, otac na; jo je iv. I poklonie mu se.
29. A on pogledavi vide Venijamina brata svog, sina matere svoje, i reèe: Je li vam to najmladji brat va za kog mi govoriste? I reèe: Bog da ti bude milostiv, sinko!
30. A Josifu gorae srce od ljubavi prema bratu svom, te bre potrai gde æe plakati, i uavi u jednu sobu plaka onde.
31. Posle umiv se izadje, i usteuæi se reèe: Dajte jelo.
32. I donesoe njemu najposle i Misircima koji obedovahu u njega, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to neèisto Misircima.
33. A sedjahu pred njim stariji po staretvu svom a mladji po mladosti svojoj. I zgledahu se od èuda.
34. I uzimajuæi jela ispred sebe slae njima, i Venijaminu dopade pet puta vie nego drugima. I pie i napie se s njim.