Knjiga Postanka 21
1. I Gospod pohodi Saru, kao to bee rekao i uèini Gospod Sari kao to bee kazao.
2. Jer zatrudne i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vreme kad kaza Gospod.
3. I Avram nadede ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Isak.
4. I obreza Avram sina svog Isaka kad bi od osam dana, kao to mu zapovedi Bog.
5. A Avramu bee sto godina kad mu se rodi sin Isak.
6. A Sara reèe: Bog mi uèini smeh; ko god èuje, smejaæe mi se.
7. I reèe: Ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti decu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
8. A kad dete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbie Isaka od sise.
9. I Sara vide sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gde se podsmeva;
10. Pa reèe Avramu: Oteraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje neæe biti naslednik s mojim sinom, s Isakom.
11. A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegovog.
12. Ali Bog reèe Avramu: Nemoj da ti je krivo radi deteta i radi robinje tvoje. ta ti je god kazala Sara, posluaj; jer æe ti se u Isaku seme prozvati.
13. Ali æu i od sina robinjinog uèiniti narod, jer je tvoje seme.
14. I Avram ustav ujutru rano, uze hleba i meinu vode, i dade Agari metnuvi joj na ledja, i dete, i otpusti je. A ona otiavi lutae po pustinji virsavskoj.
15. A kad nesta vode u meini, ona baci dete pod jedno drvo,
16. Pa otide koliko se moe strelom dobaciti, i sede prema njemu; jer govorae: Da ne gledam kako æe umreti dete. I sedeæi prema njemu stade glasno plakati.
17. A Bog èu glas detinji, i andjeo Boji viknu s neba Agaru, i reèe joj: ta ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog èu glas detinji odande gde je.
18. Ustani, digni dete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.
19. I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otiavi napuni meinu vode, i napoji dete.
20. I Bog bee s detetom, te odraste, i ivee u pustinji i posta strelac.
21. A ivee u pustinji Faranu. I mati ga oeni iz zemlje misirske.
22. U to vreme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu to radi.
23. Zakuni mi se sada Bogom da neæe prevariti mene ni sina mog ni unuka mog nego da æe dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si doljak.
24. A Avram reèe: Hoæu se zakleti.
25. Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzee na silu sluge Avimelehove.
26. A Avimeleh reèe: Ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.
27. Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvati veru medju sobom.
28. A Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.
29. A Avimeleh reèe Avramu: ta æe ono sedam jaganjaca to si odluèio?
30. A on odgovori: Da primi iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
31. Otuda se prozva ono mesto Virsaveja, jer se onde zaklee obojica.
32. Tako uhvatie veru na Virsaveji. Tada se die Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratie se u zemlju filistejsku.
33. A Avram posadi lug na Virsaveji, i onde prizva ime Gospoda Boga Veènog.
34. I Avram ivee kao doljak u zemlji filistejskoj mnogo vremena.