Pjesma nad pjesmama 6

1. Dragi moj sidje u vrt svoj, k lehama mirisnog bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

2. Ja sam dragog svog, i moj je dragi moj, koji pase medju ljiljanima.

3. Lepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.

4. Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.

5. Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.

6. Jagodice su tvoje izmedju vitica tvojih kao kriška šipka.

7. Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i devojaka bez broja;

8. Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Videše je devojke i nazvaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je.

9. Ko je ona što se vidi kao zora, lepa kao mesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?

10. Sidjoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.

11. Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.

12. Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? Kao èete vojnièke.