Psalmi 42
1. Kao to kouta trai potoke, tako dua moja trai Tebe, Boe!
2. edna je dua moja Boga, Boga ivoga, kad æu doæi i pokazati se licu Boijem?
3. Suze su mi hleb dan i noæ, kad mi svaki dan govore: Gde je Bog tvoj?
4. Dua se moja proliva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogog ljudstva; stupao u dom Boji, a ljudstvo praznujuæi pevae i podvikivae.
5. to si klonula, duo moja, i to si alosna? Uzdaj se u Boga; jer æu Ga jo slaviti, Spasitelja mog i Boga mog.
6. Klonula je u meni dua zato to Te pominjem u zemlji jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.
7. Bezdana bezdanu doziva glasom slapova Tvojih; sve vode Tvoje i vali Tvoji na mene navalie.
8. Danju je javljao Gospod milost svoju, a noæu Mu je pesma u mene, molitva Bogu ivota mog.
9. Reæi æu Bogu, gradu svom: Zato si me zaboravio? Zato idem setan od pakosti neprijateljeve?
10. Koji mi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugaju mi se govoreæi mi svaki dan: Gde ti je Bog?
11. to si klonula, duo moja, i to si alosna? Uzdaj se u Boga; jer æu Ga jo slaviti, Spasitelja mog i Boga mog.