Propovjednik 8
1. Ko je kao mudri? I ko zna ta znaèe stvari? Mudrost prosvetljuje èoveku lice, a tvrdoæa lica njegovog menja se.
2. Ja ti kaem: izvruj zapovest carevu, i to zakletve Boje radi.
3. Ne budi brz da ode ispred njega; ne stoj u zloj stvari, jer æe uèiniti ta god hoæe.
4. Jer gde je god reè careva onde je vlast, i ko æe mu reæi: ta radi?
5. Ko izvruje zapovest, neæe znati za zlo, jer srce mudroga zna vreme i naèin.
6. Jer svaèemu ima vreme i naèin; ali mnoga zla snalaze èoveka,
7. to ne zna ta æe biti; jer kad æe ta biti, ko æe mu kazati?
8. Èovek nije vlastan nad duhom da bi zaustavio duh, niti ima vlasti nad danom smrtnim, niti ima odbrane u toj borbi; ni bezbonost ne izbavlja onog u koga je.
9. Sve ovo videh, i upravih srce svoje na sve to se radi pod suncem. Kad vlada èovek nad èovekom na zlo njegovo.
10. I tada videh bezbonike pogrebene, gde se vratie; a koji dobro èinjahu otidoe sa svetog mesta i bie zaboravljeni u gradu. I to je tatina.
11. to nema odmah osude za zlo delo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da èine zlo.
12. Neka grenik sto puta èini zlo i odgadja mu se, ja ipak znam da æe biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova.
13. A bezboniku neæe biti dobro, niti æe mu se produiti dani, nego æe biti kao sen onome koji se ne boji lica Boijeg.
14. Tatina je koja biva na zemlji to ima pravednika kojima biva po delima bezbonièkim, a ima bezbonika kojima biva po delima pravednièkim. Rekoh: i to je tatina.
15. Zato ja hvalih veselje, jer nema nita bolje èoveku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegovog za ivota njegovog, koji mu Bog da pod suncem.
16. Kad upravih srce svoje da poznam mudrost i vidim ta se radi na zemlji, te danju ni noæu ne dolazi èoveku san na oèi.
17. Videh na svim delima Boijim da èovek ne moe dokuèiti ono to se radi pod suncem, oko èega se trudi èovek traeæi, ali ne nalazi, i ako i mudrac kae da zna, ipak ne moe dokuèiti.