Druga knjiga Ljetopisa 33
1. Dvanaest godina bee Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu.
2. A èinjae to je zlo pred Gospodom po gadnim delima onih naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevih.
3. Jer opet pogradi visine, koje bee raskopao Jezekija otac njegov, i podie oltare Valima, i naèini lugove, i klanjae se svoj vojsci nebeskoj i sluae joj.
4. Naèini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bee rekao Gospod: U Jerusalimu æe biti ime moje doveka.
5. Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trema doma Gospodnjeg.
6. I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomovog, i gledae na vremena i gatae i vraèae, i uredi one to se dogovaraju s duhovima i vraèare, i èinjae vrlo mnogo ta je zlo pred Gospodom gneveæi Ga.
7. I postavi lik rezan koji naèini u domu Bojem, za koji bee rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovom: U ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmedju svih plemena Izrailjevih, namestiæu ime svoje doveka.
8. I neæu vie krenuti noge sinovima Izrailjevim iz zemlje koju sam odredio ocima vaim, ako samo uzdre i ustvore sve to sam im zapovedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove.
9. Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te èinie gore nego narodi koje istrebi Gospod ispred sinova Izrailjevih.
10. I Gospod govorae Manasiji i narodu njegovom, ali ne htee sluati.
11. Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara asirskog, i uhvatie Manasiju u trnju, i svezavi ga u dvoje verige bronzane odvedoe ga u Vavilon.
12. I kad bee u nevolji, moljae se Gospodu Bogu svom, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih.
13. I moleæi se umoli Mu se, te uslii molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog.
14. A posle toga ozida zid iza grada Davidovog sa zapada Gionu, od samog potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svim tvrdim gradovima Judinim.
15. I iznese iz doma Gospodnjeg bogove tudje i lik i sve oltare koje bee naèinio na gori doma Gospodnjeg i u Jerusalimu, i baci iza grada.
16. Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu rtve zahvalne i u slavu, i zapovedi Judinajcima da slue Gospodu Bogu Izrailjevom.
17. Ali narod jo prinoae rtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svom.
18. A ostala dela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovom i reèi koje mu govorie videoci u ime Gospoda Boga Izrailjevog, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevim.
19. A molitva njegova i kako se umolio, i svi gresi njegovi i prestupi, i mesta gde je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane pre nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proroèkim.
20. I poèinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboe ga u domu njegovom. A na njegovo se mesto zacari Amon, sin njegov.
21. Dvadeset i dve godine imae Amon kad poèe carovati, i carova dve godine u Jerusalimu.
22. I èinjae to je zlo pred Gospodom kao to je èinio Manasija, otac mu; jer svim likovima rezanim, koje naèini Manasija, otac njegov, prinoae Amon rtve i sluae im.
23. Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao to se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon jo vie greae.
24. I pobunie se na nj sluge njegove, i ubie ga u kuæi njegovoj.
25. Tada pobi narod zemaljski sve koji se behu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju, sina njegovog na njegovo mesto.