Rimljanima 2
1. Zato se ne moe izgovoriti, o èoveèe koji god sudi! Jer kojim sudom sudi drugom, sebe osudjuje; jer to èini sudeæi.
2. A znamo da je sud Boji prav na one koji to èine.
3. Nego pomilja li, o èoveèe koji sudi onima koji to èine, i sam èini to! Da æe ti pobeæi od suda Boijeg?
4. Ili ne mari za bogatstvo Njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Boija na pokajanje vodi?
5. Nego svojom drvenosti i nepokajanim srcem sabira sebi gnev za dan gneva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga,
6. Koji æe dati svakome po delima njegovim:
7. Onima, dakle, koji su trpljenjem dela dobrog traili slavu i èast i neraspadljivost, ivot veèni;
8. A onima koji se uz prkos suprote istini, a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnev.
9. Nevolja i tuga na svaku duu èoveka koji èini zlo, a najpre Jevrejina i Grka;
10. A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najpre Jevrejinu i Grku;
11. Jer Bog ne gleda ko je ko.
12. Jer koji bez zakona sagreie, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagreie, po zakonu æe se osuditi
13. (Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji sluaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore;
14. Jer kad neznaboci ne imajuæi zakon sami od sebe èine ta je po zakonu, oni zakon ne imajuæi sami su sebi zakon:
15. Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovim to se èini po zakonu, buduæi da im savest svedoèi, i misli medju sobom tue se ili pravdaju)
16. Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po jevandjelju mom preko Isusa Hrista.
17. Gle, ti se zove Jevrejin, a oslanja se na zakon i hvali se Bogom,
18. I poznaje volju, i izbira ta je bolje, jer si nauèen od zakona;
19. I misli da si vodj slepima, videlo onima koji su u mraku,
20. Nakazatelj bezumnima, uèitelj deci, koji ima ugled razuma i istine u zakonu.
21. Uèeæi, dakle, drugog sebe ne uèi;
22. Propovedajuæi da se ne krade, krade; govoreæi: Ne èini preljube, èini preljubu: gadeæi se na idole, krade svetinju;
23. Koji se hvali zakonom, a prestupom zakona sramoti Boga.
24. Jer se ime Boije zbog vas huli u neznabocima, kao to stoji napisano.
25. Obrezanje pomae ako zakon dri; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.
26. Ako, dakle, neobrezanje pravdu zakona dri, zato se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?
27. I onaj koji je od roda neobrezan i izvruje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
28. Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja, na telu;
29. Nego je ono Jevrejin koji je iznutra i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.