Amos 7
1. Ovo mi pokaza Gospod Gospod: Gle, sazdavae skakavce, kad poèinjae nicati otava, i gle, bee otava po carevoj kosidbi.
2. A kad pojedoe travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako æe se podignuti Jakov? Jer je mali.
3. Gospod se raskaja zato: Neæe biti, reèe Gospod.
4. Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da æe suditi ognjem; i oganj prodre veliku bezdanu i prodre deo zemlje.
5. A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako æe se podignuti Jakov? Jer je mali.
6. Gospod se raskaja zato: Ni to neæe biti, reèe Gospod Gospod.
7. Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajae na zidu sazidanom po merilima, i u ruci Mu behu merila.
8. I reèe mi Gospod: ta vidi, Amose? I rekoh: Merila. A Gospod mi reèe: Evo, ja æu metnuti merila posred naroda svog Izrailja, neæu ga vie prolaziti.
9. Jer æe se razoriti visine Isakove, i svetinje æe Izrailjeve opusteti, i ustaæu na dom Jerovoamov s maèem.
10. Tada Amasija svetenik vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevom i poruèi mu: Amos die bunu na te usred doma Izrailjevog, zemlja ne moe podneti sve reèi njegove.
11. Jer ovako govori Amos: Jerovoam æe poginuti od maèa, a Izrailj æe se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo.
12. Potom reèe Amasija Amosu: Videoèe, idi, bei u zemlju Judinu, i onde jedi hleb i onde prorokuj;
13. A u Vetilju vie ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski.
14. A Amos odgovori i reèe Amasiji: Ne bejah prorok ni proroèki sin, nego beh govedar i brah dudove;
15. A Gospod me uze od stada i reèe mi Gospod: Idi, prorokuj narodu mom Izrailju.
16. Sada dakle èuj reè Gospodnju. Ti kae: Ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovom.
17. Zato ovako veli Gospod: ena æe ti se kurvati u gradu, i sinovi æe tvoji i kæeri tvoje pasti od maèa, i zemlja æe se tvoja razdeliti uem, i ti æe umreti u neèistoj zemlji, a Izrailj æe se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo.